Milovan Jovanović

Evropa u vakuumu

Foto: Kurir
U dokumentu,,Nacionalna bezbednosna strategija”, koji je objavila Bela kuća, predstavljen je ne samo novi okvir Trampove spoljne politike već i nastavak ideološke linije koju je u poslednjih godinu dana jasno formulisao potpred- sednik Dž. D. Vens.

Administracija u Vašingtonu polaže ekskluziv- no pravo na uticaj u Latinskoj Americi. Nastoji da oblikuje modus vivendi s Rusijom i pronađe održivi model koegzistencije s Kinom. Ali najžešći pasusi ovog dokumenta usmereni su ka Evropi, uz oce- nu da EU i transnacionalne strukture ugrožavaju političku slobodu i suverenitet država, kao i da migracione politike menjaju izgled kontinenta i potiskuju političku opoziciju. Od povratka Donalda Trampa u Belu kuću odnosi SAD i EU nalaze se u konstantnoj napetosti. Evropa trpi diplomatske pritiske, trgovinske tarife i zahteve za povećanje vojnih izdataka. U tom vakuumu Evropska unija izgleda napušteno pred Rusijom i Vladimirom Putinom.

Zajednički evropski odgovor teško je oblikovati, između ostalog, zbog izostanka političke odlučnosti i hrabrosti. Evropu sputavaju kolebanja u odnosu prema Sjedinjenim Državama, Rusiji, ali i unutar sopstvenog političkog prostora. Podeljenost je dubinska istrukturna. 

Istočne i severne članice EU, Poljska, Holandija, Finska i baltičke zemlje, već uveliko raspravljaju ne o tome da li, već kada će Putin napasti isto- čni bok NATO-a. Na drugoj strani, zemlje Zapadai Juga, Francuska, Nemačka, Španija, Italija, Grčka i Španija, ruske pretnje ne doživljavaju tako ozbiljno. Te dve pozicije su do sada uspevale da koegzistiraju, ali vreme odluka se približava. Nameće se dilema da li će Evropa biti u stanju da nešto konkretno preduzme u slučaju da Tramp i Putin pokušaju da nametnu,,rešenje" za Ukrajinu uz minimalan evropski uticaj. Evropska debata često počiva na pogrešnim pretpostavkama.

Destabilizacija baltičkih država, koje su članice evrozone, mogla bi da izazove politički i ekonom- ski domino efekat koji bi pogodio ceo kontinent. Ipak, suočavanje s ruskom pretnjom ne bi smelo da znači i odricanje od diplomatije.

Drugi veliki izazov tiče se Ukrajine. Skandal s korupcijom i smenom najbližeg saradnika pred- sednika Zelenskog, Andrija Jermaka, dao je novu municiju suverenističkim partijama širom Evrope. Njihova poruka je jednostavna i glasi - korumpirana Ukrajina nije dostojna evropskog puta. Međutim, treba imati u vidu da je ukrajinski sistem poka- zao i određenu sposobnost samokorekcije, što u evropskom kontekstu nije zanemarljivo. Po svemu sudeći, jedina realna opcija za očuvanje ukrajin- ske državnosti je ubrzano članstvo u EU. Evropske vlade to verbalno podržavaju, dok je u praksi to potpuno drugačije.

Nažalost, malo ko u Evropi shvata da ovo nije trenutak za sitne diplomatske kalkulacije. Evropska unija mora da odluči da li će podržati ukrajinski otpor uprkos pritiscima Trampa, Putina i Sija.

Ta podrška se ne može svesti samo na oružje, već mora uključiti jasnu političku perspektivu. Evropa se nalazi pred izborom: da li će preuzeti ulogu aktivnog aktera u pregovorima s Vašingtonom i Moskvom ili će ostati pasivan posmatrač procesa koji definišu njenu budućnost.